new icn messageflickr-free-ic3d pan white

Elegija

Eto: vjetar s mora vraca nam natrag odbjegle ptice

sumom krila sto uci nas prolaznosti.

Ali sta marim ja da su noci moje i dani izbrojeni.

Neka trava spasi moju njeznost. Pijesak nek me nauci voljeti.

Ne mogu u zlu da zivim, a za dobrotu ismijat ce me.

Gdje je taj za kog vrijedi kleknuti na cestu i dotaci usnama

prah s njegove obuce?

Taj koji ce kao livada svakog proljeca cvjetati u meni.

 

Neka dodje jedno proljece sto ce nas nauciti biti radost

jedni drugima, i ostati lijepi.

 

Jer vjecnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naci

prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo

cvijet koji ce zadrzati bezazlenost

i ljubav koja nece prestati.

 

Vesna Parun

313/366

575 views
4 faves
9 comments
Taken on June 15, 2009